Koliko je jaka kineska vojska?
Najbrojnija borbena sila na svijetu!
Koliko je kineska vojska uistinu jaka?
Kineska armija je najveća borbena snaga na svijetu, ona broji više od dva milijuna aktivnog osoblja, dok Amerikanci imaju oko 920 tisuća aktivnog osoblja.
U kopnenim snagama Narodnooslobodilačke armije ima više od 915.000 aktivnih vojnika. SAD ima 486 tisuća.
Kineska mornarica najveća je mornarica na svijetu. Također, njene podmornice imaju mogućnost lansiranja raketa s nuklearnim oružjem.
Kako je pisala Al Jazeera, zračne snage su također izrasle u najveće u azijsko-pacifičkoj regiji i treće su po veličini u svijetu, s više od 2500 zrakoplova i otprilike 2000 borbenih aviona, prema godišnjem izvještaju američkog Ureda ministra obrane objavljenom prošle godine.
Testira hipersonične rakete?
Kina po svoj prilici aktivno radi i na razvoju hipersoničnih projektila, koji putuju pet puta većom brzinom od brzine zvuka. Kina je zanijekala testiranje hipersoničnih projektila, ali kako piše BBC, zapadni stručnjaci vjeruju da dva lansiranja raketa prošlog ljeta pokazuju da je njezina vojska na dobrom putu da ih nabavi.
Nejasno je koje točno sustave Kina možda razvija, hipersonične klizne rakete ili sustave frakcijskog orbitalnog bombardiranja, dok postoji mogućnost i da je Kina uspjela kombinirati dva sustava.
“Kinezi shvaćaju da su daleko u zaostatku pa pokušavaju napraviti veliki napredak kako bi preskočili druge sile. Razvoj hipersoničnih projektila jedan je od načina na koji to pokušavaju učiniti”, rekao je dr. Zeno Leoni s King’s Collegea u Londonu.
Razvija i umjetnu inteligenciju
Kako piše BBC, Kina je potpuno predana razvoju budućih vojnih metoda temeljenih na disruptivnim tehnologijama – posebno umjetnoj inteligenciji. Kineska akademija vojnih znanosti dobila je mandat da osigura da se to dogodi kroz “civilno-vojnu fuziju”, drugim riječima spajanjem kineskih privatnih tehnoloških kompanija s obrambenom industrijom zemlje.
Izvješća sugeriraju da Kina možda već koristi umjetnu inteligenciju u vojnoj robotici i sustavima za navođenje projektila, kao i bespilotnim letjelicama i mornaričkim brodovima bez posade. U srpnju ove godine su Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i EU optužili Kinu za izvođenje velikog kibernetičkog napada usmjerenog na Microsoft Exchange poslužitelje.
Vjeruje se da je napad zahvatio najmanje 30 tisuća organizacija diljem svijeta, a cilj mu je bio omogućiti špijunažu velikih razmjera, uključujući stjecanje osobnih podataka i intelektualnog vlasništva.
Kina zaostaje za Sjedinjenim Američkim Državama
Najbrojnija borbena sila na svijetu.
Međutim, činjenica da se radi o najbrojnijoj kopnenoj vojsci, najvećoj mornarici i trećoj zračnoj snazi na svijetu samo po sebi ne mora značiti da se radi o istinski moćnoj vojnoj sili koja može konkurirati Sjedinjenim Američkim Državama.
Kao prvo, recimo da su Sjedinjene Američke Države u 2021. izdvojile 801 milijardu dolara na vojni budžet, dok je vojni budžet Kine iznosio 293 milijarde dolara.
Kineska mornarica, na primjer, kako piše Al Jazeera, ima više brodova od američke mornarice, ali se flota sastoji uglavnom od manjih plovila. Ima tri velika nosača aviona, Liaoning i Shandong. Donedavno je imala samo dva nosača aviona, dok je treći nosač aviona porinut nedavno, u lipnju. SAD ima 11 nosača aviona, najviše u svijetu.
Air University iz Alabame donio je detaljnu usporedbu američkih i kineskih vojnih snaga. Iako treća zračna sila na svijetu, Kina prema ovoj analizi zaostaje za Sjedinjenim Američkim Državama, koja je uvjerljivo vodeća vojna sila na svijetu.
Recimo, SAD je opremljen s 426 zrakoplova C4ISR, dok Kina ima samo 22 takva zrakoplova. Kineska vojska ima 441 zrakoplov s fiksnim krilima i 118 helikoptera, dok Amerikanci imaju 2448 zrakoplova s fiksnim krilima i 1249 helikoptera.
Broj kineskih bojevih glava je otprilike 200 i očekuje se da će se udvostručiti tijekom sljedećeg desetljeća. Za usporedbu, Sjedinjene Države imaju blizu 4000 superiornih nuklearnih bojevih glava s 1600 strateških oružja.
Što se tiče kopnene vojske, navode se zastarjele zapovjedne strukture, niska kvaliteta osoblja i korupcije.
“Lojalnost Narodnooslobodilačke vojske prema Komunističkoj partiji je umanjila sposobnost vojske. Kineska vojna struktura ima averziju prema riziku i nisku razinu povjerenja u podređene”, piše u analizi.
I Kina priznaje da se ne može nositi s Amerikancima
Zašto se ustvari Kina ne može suprotstaviti Sjedinjenim Američkim Državama?
Zna se čuti da je Kina treća vojna sila na svijetu. Međutim, sam general bojnik Narodnooslobodilačke vojske Zhang Shaozhong rangirao je kinesku vojnu moć u 2020. godini na peto mjesto iza Sjedinjenih Država, Rusije, Britanije i Francuske.
Zračne snage Narodnooslobodilačke vojske rangirao je na sedmo mjesto u svijetu zbog nedostatka borbenih zrakoplova četvrte generacije i vrhunskih bespilotnih letjelica. Prema mišljenju generala Shaozhonga, Kina će tek 2049. godine, kada slavi stotu obljetnicu, postati druga najveća vojna sila na svijetu.
Geopolitički analitičar Mangesh Sawant napisao je kako se kineski vojni proračun ne može natjecati sa združenom snagom Sjedinjenih Država, Indije, Japana i Australije.
“Sjedinjene Države same troše više na nacionalnu obranu nego Kina, Indija, Rusija, Saudijska Arabija, Francuska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan, Južna Koreja i Brazil zajedno. Može li si Kina to priuštiti?” zapitao se.
“Kini nedostaje globalni doseg jer nema strane ugovore o obrani ili logističke baze u inozemstvu opremljene vojnim zalihama. Sjedinjene Američke Države predvode NATO i istodobno pružaju obrambeni kišobran Japanu i Južnoj Koreji. Sjedinjene Države imaju 29.500 vojnika raspoređenih u Južnoj Koreji i još 45.000 vojnika u Japanu.
Sjedinjene Države također imaju bilateralnu vojnu suradnju s Australijom, Filipinima, Tajlandom, Indijom, Singapurom, Indonezijom i Vijetnamom”, napisao je.
Amerikance ne zanima kineska tehnologija?
Pisao je kako su sovjetski oružani sustavi bili vrlo traženi od Sjedinjenih Država kako bi se naučile njihove prednosti i slabosti.
“Brojni borbeni zrakoplovi sovjetske proizvodnje prebjegli su tijekom Hladnog rata. Irački MiG-21 prebjegao je u Izrael, dok je sovjetski MiG-25 sletio u Japan. Letjelice su kasnije predane Sjedinjenim Američkim Državama da dešifriraju tehničke detalje.
Međutim, američke obavještajne službe na sličan način ne orkestriraju prebjege borbenih kineskih zrakoplova, budući da Sjedinjene Države nisu zainteresirane za zastarjelu kinesku tehnologiju”, navodi se.
“Ona je vojno peroteška kategorija”
Stručnjak za pitanje međunarodnih odnosa Taylor Fravel o ovoj temi je zapisao kako Kina jednostavno nije vojna velesila.
“Nema mnogo dokaza o kineskim planovima za izazov Sjedinjenim Američkim Državama. Kineska vojna moć je minijaturna u usporedbi sa Sovjetskim Savezom, bivšim protivnikom SAD-a.
I sami najviši ešaloni Komunističke partije i Narodnooslobodilačke vojske priznaju američke vojne prednosti. Kineski znanstvenici poput Xu Ruikea i Sun Deganga priznaju da je Kina ekonomski teškaš, ali je vojno peroteška kategorija i da će tako ostati u narednim desetljećima. Sjedinjene Države zadržavaju vojnu moć bez premca, a Kina nije u poziciji osporiti ih”, naveo je.
Postoji još jedan argument koji kazuje o tome kako je Kina neusporediva s SAD-om, a to je iskustvo ratovanja. Kako je donijela Al Jazeera, to je potencijalno veći problem od velike količine relativno zastarjelog oružja koje ograničava borbene sposobnosti kineske vojske.
“Bilo je to 1979. kada se Kina posljednji put upustila u sukob u stvarnom svijetu i to u Vijetnamu”, objasnio je Shi Yang, kineski vojni analitičar iz Pekinga.
Kina ipak napreduje
Iako sve ove riječi dosta porazno govore o kineskoj vojsci, treba reći da je to tek u usporedbi sa Sjedinjenim Američkim Državama. No, to ne znači da Kina iz godine u godinu vojno ne napreduje i da ne smanjuje zaostatak za SAD-om.
“Trenutna američka vojna prednost nad Kinom vjerojatno se ne može održati. Kina ima prirodne geografske prednosti dok američke snage moraju upravljati skupim i ranjivim ekspedicijskim bazama i logističkim linijama. Kineski obrambeni proračun vjerojatno će nastaviti rasti brže od američke potrošnje, za koju se predviđa da će ostati nepromijenjena.
Tehnološki inferiorna kineska vojska zatvorit će mnoge postojeće praznine bržim tempom nego što američka vojska može stvoriti nove. A za mnoge vojne scenarije, kao što je sukob u Tajvanskom tjesnacu, Peking će biti sposobniji apsorbirati gubitke od Washingtona”, navodi think-tank Carnegie endowment.
Istaknimo tako i riječi Matthewa P. Funaiolea, stručnjaka za Kinu u Centru za strateške i međunarodne studije. On je za CNN rekao da Kina uistinu napreduje brzo, pogotovo u smislu njezine mornarice.
“Kina još uvijek znatno zaostaje za SAD-om u pogledu ukupne potrošnje. SAD održava globalnu prisutnost i ima vojnu imovinu diljem svijeta, ali kineske snage su mnogo više lokalizirane unutar regije. Također troše više od Koreje, Japana i Vijetnama zajedno.”
Što se tiče tehnologije, Funaiole je ustvrdio da SAD još uvijek ima prednost u istraživanju i razvoju, ali da je Kina očito radila na sustizanju u nekim određenim područjima.
“Treći nosač zrakoplova Kine koristi sustav katapulta za lansiranje zrakoplova – to je napredna nova tehnologija. Kada Kina razvije svoj prvi nuklearni reaktor za pogon nosača zrakoplova, to će biti nešto o čemu će ljudi početi pričati. Moramo imati sveobuhvatnije razumijevanje prostora u koji Kina ulaže, gdje Kina nadograđuje svoju vojsku i što to nužno znači”, upozorio je.
No, istaknuo je i veliku manu Kine.
“SAD je, u dobru i zlu, bio angažiran u sukobima diljem svijeta prilično dosljedno od kraja Drugog svjetskog rata, dok je kineska vojska neprovjerena. Jedino mjesto gdje Kina ne može stvarno iskočiti naprijed, jer se temelji samo na iskustvu, jest kadrovska komponenta”, rekao je.
index.hr Izašao je trailer za srpski film Oluja, pogledajte kako izgleda
IZAŠAO je trailer za srpski film Oluja koji su počeli snimati u ljeto prošle godine.
“Projekt govori o jednom od najvećih srpskih stradanja u novijoj povijesti”, stoji u opisu na YouTubeu.
Srbi kažu da film prikazuje događaje koji predstavljaju jedan od najvećih zločina nad srpskim narodom od Drugog svjetskog rata, a za glavnog glumca izabran je Jovo Maksić, izbjeglica iz Knina.
“Mislim da je vrijeme da se dotaknemo ove bolne teme i jednostavno kažemo svoju stranu tog rata, da nas ne prikazuju samo kao zločince, već da bismo vidjeli da su i naši ljudi ozbiljno patili. To su teme kojih bi se definitivno trebalo dotaknuti i mislim da bismo trebali snimiti što više filmova o našim bolnim temama.
Deseci filmova o Jasenovcu, Oluji, o Kosovu, baš kao što su Amerikanci napravili pregršt o Vijetnamu. Toliko je priča koje se mogu ispričati, a one su teške i tragične. Dok sam razgovarao sa svjedocima, bilo mi je jako teško i mislim da bi mlađe generacije trebale vidjeti što nam se događalo kroz povijest.
Imam troje djece i moja starija kći, koja ima 10 godina, sada sa mnom gleda Daru iz Jasenovca. Djeca danas jednostavno ne znaju što se dogodilo i mislim da je naša dužnost ispričati te tragedije”, prošle godine rekao je redatelj Miloš Radunović.
index.hr ‘Pomor‘ špijuna: Zelenski se bori s izdajom odanih kadrova, isplivala i stara rivalstva
Oni koji prate ukrajinsku politiku primijetit će da su posljednjih tjedana na površinu isplivale i predratne političke napetosti.
Nedavni niz smjena Volodimira Zelenskog otkriva da je ukrajinska vlada oštećena izdajom, kolaboracijom s Rusima i unutarnjim rivalstvom, piše Telegraph.
Sve se to već mjesecima “vergla” u Kijevu, ali potiho. Sve je došlo u javnost kada je ove nedjelje, zbog sumnje u veleizdaju, ukrajinska služba sigurnosti (SBU) uhitila Olega Kuliniča, bišeg šefa obavještajaca zaduženog za Krim.
Nekoliko sati kasnije, Zelenki je hladno smijenio i Ivana Bakanova, glavnog špijuna u zemlji, a poslije i Irinu Venediktovu, glavnu tužiteljicu. Kao jedan od razloga smjene je navedena i činjenica da je veliki broj ljudi pod njihovom ingerencijom prešao na rusku stranu i to u okupiranim teritorijima.
Njihove su suspenzije tehnički privremene i, ako budu oslobođeni krivnje, naposljetku bi se mogli vratiti na svoja radna mjesta. Koliko je to vjerojatno?
S jedne strane, ovakva kadrovska rekonstrukcija, najznačajnija od početka rata, odražava rastuću frustraciju u vladi i to primarno zbog rada sigurnosne službe koja je ionako već rastrzana prodorom ruskih agentura.
S druge strane, razotkriva i dugotrajne, predratne političke napetosti koje su naglo stavljene po strani nakon ruske invazije.
Krive odluke dovele su do kobnih rezultata
Inače, smijenjeni Bakanov, prijatelj je Zelenskog kojeg ovaj pamti još iz djetinjstva. Osobno ga je imenovao na poziciju šefa obavještajaca još 2019. godine. Poput Zelenskog i Bakanov je bio u šou-biznisu i nije imao nikakve veze s profesijom koju je najednom bio zadužen koordinirati. Imenovanje je svojedobno kritizirano kao teški promašaj.
No, SBU je oduvijek bio kuća skandala i krenulo se s mišlju da će netko van postojećih obavještajnih struktura biti u nonšalantijoj poziciji da djeluje kao metla za sumnjive kadrove.
S oko 30.000 agenata ukrajinska obavještajna služba sedam je puta veća od MI5 (britanske obavještajne službe), a zadaci im se kreću u dijapazonu od protuterorizma, borbe protiv organiziranog kriminala do inozemne špijunaše i kontrašpijunaže.
Godinama njeguje reputaciju neodgovornosti i neprofesionalizma koji, u talu s nesposobnim strukturama, djeluje potpuno bespomoćno da se efikasno suprotstavi razgranatoj mreži ruskih špijuna. Bakanov je svojedobno optimistično izjavio da će mu trebati “minimalno 3 godine da rasformira agenciju”.
S obzirom da je njegova smjena u nedjelju stigla pod definicijom “propusta koji je doveo do ljudskih žrtava”, odražava se osjećaj da je veliki reformator podbacio.
Njegova zamjena je karijerni časnik Vasilij Maliuk koji je na dužnost stupio u ponedjeljak.
U Ukrajini je već pometen čitav ešalon obavještajnih časnika
Nadalje, Zelenski je u čišćenju kadrova ovaj tjedan pomeo i Olega Kuliniča, sada već bivšeg voditelja SBU-ovih operacija na Krimu. Prethodno je iz Ukrajine pobjegao i Andrija Naumov, bivši šef odjela za unutarnju sigurnost SBU-a koji je, par sati prije invazije, u kofere potrpao par stotina tisuća eura u kešu i dva smaragda, da bi ga se prošli mjesec uhitilo u Srbiji. Ukrajina danas traži njegovo izručenje. Šef SBU-ovog ureda u okupiranom Hersonu, Sergij Krivoručk, pao je 31. ožujka. Optužen je da je protivno naredbama Volodimira Zelenskog, naredio evakuaciju grada. Danas je u ukrajinskom pritvoru. Tamo mu društvo pravi i Igor Sadokin, njegov zamjenik koji je Rusima predao kartu ukrajinskih minskih polja, koordinirao ruske zračne napade, a onda se nonšalantno u konvoju za evakuaciju odvezao iz grada.
Uloga osumnjičenih kolaboracionista u brzom napredovanju Rusije na jugu, tijekom prvog tjedna rata, tema je o kojoj se i danas mnogo priča u Ukrajini.
Dok su ruski tenkovi i oklopnjaci nailazili na čvrst otpor izvan Kijeva, na sjeveru i na istoku pored Harkova, južna operativna jedinica izbila je s Krima gotovo bez otpora i do 3. ožujka zauzela Kherson, strateški grad na rijeci Dnjepar.
Razotkrivaju se predratne političke napetosti
Oni koji prate ukrajinsku politiku primijetit će da su posljednjih tjedana na površinu isplivale i predratne političke napetosti.
Primjerice, na mjesto smijenjene glavne tužiteljice Irine Venediktove intaliran je Oleksej Simonenko, čovjek blizak Andreju Jermaku, šefu kabineta Volodimira Zelenskog.
Jermak je kontroverzna osoba koju su tijekom godina aktivisti civilnog društva optuživali za niz nedjela, uključujući odugovlačenje s antikorupcijskim reformama, sabotiranje operacije uhićenja ruskih Wagnerovaca, itd.
Te su optužbe ponovno došle u fokus javnosti prošlog tjedna kada je Victoria Spartz, američka kongresnica iz Indiane, tražila od Bidena da objasni svoju suradnju s Jermakom. Spartz je, inače, rođena u Ukrajini i pred Kongresom je tražila brifing o “postupcima nadzora” nad Jermakom i Olegom Tatarovim – koji služi kao njegov zamjenik.
Pismo je raspalilo vlasti u Kijevu, a ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova optužilo je Spartzovu da potiče rusku propagandu osmišljenu s ciljem da potkopa povjerenje u kabinet Volodimira Zelenskog.
Bez repova konačno nije ni sam Simonenko, čovjek imenovan da zamijeni smijenjenu glavnu tužiteljicu. Naširoko je optuživan da je upravo on taj koji je pomeo pod tepih navodnu korupciju Olega Tatarova.
jutarnji.hr ‘Znate li što Talijane čeka na jesen? Europa se hitno treba probuditi, fašisti dolaze na vlast!‘
Nova talijanska vlada trebala bi položiti prisegu otprilike u vrijeme stote godišnjice Mussolinijevog marša na Rim.
Postoje neki zločini koji određuju povijesni trenutak. Brutalno ubojstvo nigerijskog uličnog prodavača u Italiji moglo bi biti jedno od takvih, piše Politico.
Javni diskurs o ubojstvu Alike Ogorchukwua ogolio je sve podjele u talijanskom društvu koje se sprema na nove izbore sljedećeg mjeseca. Za neke, ubojstvo je indirektna zasluga protofašističke, antiimigrantske retorike koju raspiruje talijanska desnica. Drugi govore o tome da na ovom strašnom slučaju ljevica sabire svoj politički kapital.
Prema trenutnim anketama upravo antiimigracijske stranke imaju najveće šanse za osvajanje izborne pobjede. Njihova prvakinja, Giorgia Meloni, čelnica ekstremno desničarske stranke Fratelli d‘Italia (Braća Italije), na najboljem je putu da poslije izbora, postane nova talijanska premijerka. Takav scenarij predstavljao bi, nakon izvjesnog razdoblja stabilnosti pod vladom Marija Draghija, radikalnu promjenu u talijanskoj politici. Postoji opravdan strah da bi nadolazeća desna koalicija mogla oslabiti europsko jedinstvo u veoma osvjetljivom trenutku.
Kritičari Giorgije Meloni ističu da bi se Europa hitno trebala probuditi i shvatiti u kojoj su mjeri stavovi talijanske političarke ekstremni. U prvi plan baca se i činjenica da bi nova talijanska vlada trebala položiti prisegu otprilike u vrijeme stote godišnjice Mussolinijevog marša na Rim.
Za Lauru Boldrini, bivšu predsjednicu Zastupničkog doma talijanskog parlamenta, Giorgia Meloni je “reprezent krajnje talijanske desnice koja se nikada nije obračunala sa svojom prošlošću”.
“Njena stranka (Braća Italije) hoće zatvoreno društvo, prepuna je fašističkih elemenata, orijentirana na prošlost. Italija treba gledati u budućnost, srednjovjekovna vremena su prošla!”
Nakon pandemije u fokus se vratila – imigracija
Je li Meloni i njena stranka zaista nasljednica politike Mussolinijevih fašista? I što će učiniti ako ove jeseni preuzmu vlast?
Giorgia Meloni
Danas 45-godišnja Meloni u politiku je ušla veoma rano, praktički s 15 godina, kao aktivistica fronte mladih u sklopu MSI-ja (Movimento Sociale Italiano), talijanske stranke koju su 1946. godine osnovali pristaše ubijenog Benita Mussolinija.
Kasnije je u karijeri ušla u stranku Silvija Berlusconija, koju napušta 2013. godine, protiveći se činjenici da je Berlusconi na tadašnjim izborima pružio podršku tehnokratu Mariju Montiju. Iste godine Meloni je osnovala je Braću Italije. Stranka je u svom logotipu zadržala MSI-jev simbol plamena i na stranačkim listama istaknula Mussolinijeve potomke kao kandidate.
Inače, Braća Italija jedina su stranka u Italiji koja je odbila podržati Draghijevu veliku koaliciju, vladu koja tehnički nije izabrana glasanjem na izborima. Taj se je potez postupno pretočio u politički narativ koji je imao za cilj da stranku prezentira kao branitelja demokracije i pozicionira suprotno autoritarnim strankama – “Mi smo jedina talijanska stranka koja se suprostavlja nedemokratski izabranom vođi ergo mi smo za demokraciju!”
Raffale Fitto, europarlamentarac stranke, izjavio je svojedobno da su njegovi kolege ostali u oporbi tijekom Draghijeve vlade “jer je ultimativno načelo stranke demokracija, vlast koja proizlazi iz narodne volje. Kada nas onda optužuju za ekstremizam i fašizam, možemo odgovoriti samo smijehom – naši su postupci i izbori upravo suprotni.”
Meloni je prošle godine u jednom intervjuu izjavila da u njezinoj stranci “nema mjesta za one koji romantiziraju fašizam”. No bilo je i pregršt kontroverzi. Prošle je godine zastupnik stranke u Europskom parlamentu suspendiran na funkciju nakon što je isplivao video u kojem isti priča o financiranju određenih ekstremista, u društvu koje je izvodilo fašističke pozdrave i zbijalo rasističke šale.
S povlačenjem pandemije pitanje imigracije vratilo kao kamen temeljac desničarskih političkih pokreta diljem svijeta – pa tako i u Italiji.
Mogu li europske obaveze spriječiti radikalan zaokret?
Prijedlozi objavljeni nakon stranačke konferencije u svibnju pozivali su na zadržavanje imigranata u određenim područjima, novčane kazne za spasilačke brodove nevladinih organizacija, pomorske blokade, itd.
Saveznik i vjerojatni koalicijski partner Giorgije Meloni je Matteo Salvini, bivši talijanski ministar unutarnjih poslova, čelnik stranke Sjeverna liga i čovjek kojem je antiimigrantska politika u srži stranačkog programa. Ako će ovaj duo voditi Italiju antiimigracijski prijedlozi koalicije vjerojatno će se naći u sukobu s mnogim međunarodnim, pomorskim i inim zakonima Europske unije. Nekakva nada postoji i da bi talijanske demokratske institucije kao i međunarodne obveze mogle pomoći da se spriječe radikalna odstupanja od dosadašnjeg političkog smjera.
Matteo Salvini i Giorgia Meloni
“Priča da smo fašisti je bajka”, tvrdi europarlamentarac Fitto. “I takav je narativ loš za Italiju i njen ugled u inozemstvu!”
Neki akademici se slažu. Ako Giorgia Meloni osvoji vlast, to bi bila “najdesnija vlada u povijesti talijanske republike”, tvrdi Giovanni Orsina, profesor političke povijesti na Sveučilištu Luiss u Rimu. Ali nazivati njenu stranku fašistima i neofašistima je “pogrešno”, dodaje. “Možda vam se ne sviđa Giorgia Meloni ili njezini prijedlozi, ali fašizam je pogrešna etiketa.”
Međunarodne obveze Italije – posebice unutar Europske unije – ostavljaju malo prostora za radikalne politike, zaključuje Orsina. “To je i razlog zašto ovakva desničarska vlada ne znači i potpunu katastrofu – ljudi naprosto imaju premalo manevarskog prostora!”
No upravo bi nedostatak manevarskog prostora, vjeruju neki, mogao s vremenom nagovijestiti eru desničarskog autoritarizma. Mauro Magatti, profesor sociologije na Università Cattolica del Sacro Cuore u Milanu na sljedeći je način objasnio takav politički put:
Braća Italije skupljaju potporu slabo obrazovanih birača koji su, najčešće, iz siromašnijih slojeva, a istovremeno nude rješenja za koja je malo vjerojatno da će biti ostvariva. Meloni neće biti u stanju ispuniti svoja obećanja. Umjesto zdravorazumskog okretanja prema centru političkog spektra, ovi bi birači u budućnosti mogli tražiti još tvrđe desne opcije.
jutarnji.hr